koliko sam čekala da mi se otvori blog moja dubokoumnost je prošla i prošla me volja za pisati ALI pošto nisam bila godinu ili više na blogu moram se potrudit.
ne znam dali se i drugima ili samo meni dešava da tek nakon nekog ružnog ili bolnog događaja ja počnem razmišljati o životu,njegovom smislu i šta ja imam od života.tada shvaćam koliko puno imam i koliko se mogu smatrati i presretnom,koliko toga bi htjela napraviti, dati,reći,sve mi počinje imati smisao i kad kao da sve to počinjem kužiti dođe novi dan a ja se u njemu izgubim i zaboravim na moje dobre misli. htjela bi upoznati nekoga ko zna ŽIVITI ŽIVOT.na to mislim na život u kojemu novci nemaju jako razloga za opstanak. budala ko je izmislio novac i budala ja kojoj mi on treba! život je samo jedan(ako ne vjeruješ u reinkarnaciju),izgleda kratak jer ga neznam iskoristiti,a moram ga živiti i uživati.to znači da oni koji misle kao ja vjerojatno trebamo promjene ali promjene od temelja naših moždanih prostranstva. treba pasti na samo dno,izbrisati sve ružno,negativno,tužno ali ne i zaboraviti,početi od neke virtualne nule. znači nemamo ništa i ne tražimo ništa ali opet imamo želje.znači da trebamo početi istraživati sve oko sebe,uvidjeti ljepotu u malim stvarima u stvarima koje nas okružuju u ljudima koji nas okružuju.sitnice su sastavni dio sreće,to ponavljam mužu svako toliko ali on je sljep i ne mogu kroz zid pa odustajem iako ne bi trebala. da bimo gledali samo dobru stranu druge osobe vjerojatno bimo bili sretniji a to je tako teško.zašto?zato jer smo mi slabi i vidimo samo slabo u drugima. stvarno smo u kurcu,šta je lakše reći neku ružnu ili neku lijepu riječ?isto je!prema tome ili čemo se potruditi ili čemo nastaviti se sažaljavati nad sobom. ke žalost... |
sretan Božić svima želim
slučajno sam skočila na blog pa da barem pozdravim.
inaće ne otvaram pc mjesecima ali danas mi je sin na njemu pa sam našla minut za pozdrav. PA TAKO DO SLJEDEĆEG PUTA... ŽELIM VAM SVIMA SRETAN BOŽIĆ & NOVU 2007.GODINU! |
POZDRAV iz dark side of alive!
opet ja seronja koja nema vremena za ništa pa tako niti za bogom dati meni dragi blog ali šta je tu je.
malo sam sišla sa bloga i opet ću na neko vrijeme ali ne zauvijek. oprostite mi šta se ne družim ali dok ne nađem kakvo novo delo nemogu naći slobodnog vremena. još ste mi svi dragi i td. i td. i znate već... moram van s malim.! pozdrav i da ne zabim ako ki dozna da će tu negdje biti koncert od Franz Ferdinand molim naj naj da mi javite. tanks and seeyou!(forši je krivo ća???) |
Dobro večer za one koji ne odustaju.
Već nekoliko dana nemam neke inspiracije tj.nemam volje za pisanjem a po glavi mi kruži za mene strašna misao:koliko vrijedi ljudski život? Neda mi se više gledati televiziju.nema dana da se ne govori i prikazuje o smrti. Danas ih je poginulo toliko i toliko tu a tamo toliko a i tamo toliko….. Već smo i otupili na rijeć smrt…ali meni ona nekako odzvonjava i vrti mi se po glavi i stvara mi nekakvu paniku,strah u duši.ne želim misliti o tome.ne želim misliti da bi netko meni blizak,drag mogao jednostavno nestati. Prokleti strah!riječ smrt ne želim čuti!ma u kojem svijetu mi želimo živjeti??? Šta se desi,pretvori,preoblikuje u čovjeku da udari,ubije čovijeka ispred sebe? Gdje je savijest?gdje se izgubi duša,srce,osjećaji,ljudskost,ravnopravnost? Šta se nalazi u velikim glavama koje te bace u smrt,koje te otjeraju da ubiješ,da ne vidiš da ispred tebe stoji osoba kao što si ti. Isus je umro za nas a mi ga ubijamo svakim danom.Zašto? Zamisli;sjediš u kući na svom kauču,gledaš televiziju i dođe ti susjed uperi pištolj u tebe,puca i otiđe.tebe više nema,jednostavno nema i točka.kako jednostavno nema?zašto te jednostavno nema? Takve situacije danas nazivamo statistika ,jedan više jedan manje i nikome ništa… Ma koliko vrijedi jedan osmijeh,jedna suza,jedan zagrljaj,jedan šapat? Onome tko je izgubio dragu osobu to je vrijedilo više od zlata,više od ičeg materijalnog,više. Sama pomisao na takav gubitak me boli,straši me,guši a nekako ne mogu prestat o tome razmišljat. Previše straha na tv-u a mnogi od nas gledaju i ne vide.i to je žalosno. Da bimo se barem svi odjednom osvjestili i vidjeli u kojem svijetu živimo?da bismo vidjeli da taj svijet ubijamo,pretvaramo se u monstrume,zvijeri,kršimo sva prava,ubijamo lijepotu života,ubijamo sreću,nadu,vrijednosti. Na neki se naćin poćinjem i mrziti jer znam da se ne odupirem i puštam da me nosi ovakav život.ne mrzim nikoga i nikome ne želim zlo ali ništa ne mijenjam a u biti niti neznam šta,niti kako. Ja želim da to prestane ! |
subota
Ljudi,vjerovali vi ili ne ali ja bila subotu u life.
Išli nas troje bračna para na večeru.restora Orca. Kao što nalikuje na nas počeli mi odmah na ulazu primječivati i komentirati. -gle koliko automobila…sigurno su neki svatovi -ma pogledaj i poslušaj ne ćuje se muzika.to im je već jedan veliki minus -ali gledaj da nema jako svijetla,sigurni je cool,romantična atmosfera tako mi uđemo , posjedamo se za stol i nastavimo. Prva tema bila je kao i svaki put kad izađemo na večeru: -se sjećaš kako smo lani bili tamo i tamo -a gdje smo ono bili kad su nam piće naplatili više od hrane? -a sjećate se zadnjeg puta kad smo morali jesti ono što su nam konobari odabrali uglavno sve naše zajedničke večeri svodile su se na ogovaranje kuhinje,konobara i restorana. Ali tu je uvijek smijeha do suzajer nisu to baš ogovaranja već tako si mi uvijek složimo i uljepšamo večeru. Počeli smo sa aperitivom.svatko narući neko piće a ja kao i svaki put čekam i razmišljam šta ću jer se uvijek ponadam da će mi ponuditi nešto novo ali uzalud pa tako kao i uvijek ja naruči što i drugi.razgledamo menu i kao i uvijek,svugdje iste stvari a mi kao i uvijek nikako da se odlučimo.pa tako mi ženske naručimo neke lignje na žaru a muškarci,jedan je uzeo list,drugi neku Fiorentinu a treči (moj muž) teleće medaljone. Inače uvijek čekamo dugo dok se sve to pripremi ali ovaj put ja to bilo u roku od odmah. Ostali smo iznenađujuće iznenađeni.prvo donesu oni nama lignje (naravno,pa ženske smo).stave to na stol a nama samo što ne ispadnu oči. Nisu to bile lignje već svaka od nas je dobila jednu divovsku,xxxl,large lignju.nismo se takve nadali jer inače daju nekoliko malih lignjica.odmah su padali komentari. -to ti je takav štajun (doba) kad rastu samo takve -vjerovatno imaju neku bolest -možda su progutale morskog psa -pa gle,dali su vam cijele jer su tako ukusne i meke da ih nisu mogli izrezati -ima i u moru ludila i gripe -možda su ih ipak istukli prije pa čete lako probaviti dobio jedan od njih svoju Fiorentinu i ponovo nam ispadaju oči -ma gle koji veliki komad mesa? -a di ti je krompir i ostali prilog? -ali gledajte koji veliki tanjur su mi dali???(pogleda druge)a ne ne isti su pokuša to on rezati i vidimo odmah da mu ne ide pa počnemo -ti treba možda pila? -jesi dobio samo ludilo bez krave?(jer to je neko kravlje meso) -pa reci šta ne valja? A on će:e ovo je prava patika i to ona bez marke,prije ću izrezati tanjur nego to meso… Stigo list i medaljoni u međuvremenu i sve je izgledalo smiješno. List je bio premali pa mi: -vide oni da ti nisi sposoban pojesti pravi list pa ti dali taj -je*i ga,takav štajun -i ribari kažu da ni listovi nisu ono što su nekad bili -da da i sada su ti čak otrovni -pa morsko ludilo jedino su medaljoni ličili na sebe i bili ukusni. Pa tako između ispijanja vina i lomljenja zubiju gledamo mi na druge stolove i vidimo da svi piju flaširana vina a mi dobili u bukaleti. -pa mi smo rekli samo crno vino a morali smo reči npr.da ćemo Plavac,onda bi dobili u boci -ma moš mislit oni su nas odmah na ulazu prokužili i sad sve šta im u kuhinji dobiva mufu(plijes) donose nama -trebali smo zahtjevat da prije kušamo vino -da da trebao je donjeti u boci i dat nam da pomirisamo čep -e da;zovi ga odmah neka donese čep ,neka ga umoći u naše vino pa ćemo pomirisati -pa pogledaj one tamo šta jedu i piju,sve izgleda luksuzno -da ali ti ne ćuješ da oni govore engleski.zato imaju bolje. -mi smo seljaci -a kako znaš da govore baš engleski? -pa…ne pričeju naši.u školi sam učio njemački,talijanski znam i jedino ostaje engleski uglavno cijelo smo večer bacali komentare i smijali se do suza i na kraju račun: -e da,kad nam ništa nisu dali od marke nadoknadili su to sa računom od 1000 kn. -a ha ali vidiš ti da nas je osmero??? -ma od kad?gdje su? -ma ima nas ima to vide samo konobari -pa vidiš da je konobara sada sram,nije nas niti pogledao kad nam je dao račun -imaš pravo i odmah je pobjego -ma dobro i oni si trebaju zaraditi nekako -sad kada platimo će nam ugasiti svijetla -da da i prstom pokazati izlaz -možda dobimo i kopun -dobro sve ali ja ću si zabilježiti šta su jeli oni do nas i to ću naručiti drugi put -da pa ćemo samo za tvoje platiti 1000 kuna nakon te predivne (meni barem ) večeri uputili se mi u neki na glasu dobar kafić. Došli mi unutra i to nije bilo lako izvesti,a ono krcato,krcato klinaca. Ja sam inače volila gužvu ali ova mi je nekako smetala. Morali smo se stisnuti do šanka i stalno premještati jer su tamo prolazili konobari. UŽAS!muzika a bila naša šta ja nisam nikako za i bilo je toliko zagušljivo da ja koja pušim nisam htjela zapaliti. Razočarala sam se jer sam ipak očekivala da će biti i starijih unutra i barem nekih poznatih faca ali nada,niente,nicks. Vjerovatno smo fulali mjesto. Uglavno ako kad budemo sljedeći put izašli i ako bude tako sa tom klinčarijom ja definitivno odustajem od izlaska...samo na večere. Ako vam nije bilo nešto jasno to je iz razloga šta mi moj mali son cijelo vrijeme dok pišem skače po glavi ali vi se ipak nasmijte jer je bilo stvarno smiješno! |
< | prosinac, 2007 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv